Split i okolica

Dioklecijanova palača je jedan od najbolje sačuvanih spomenika rimskog
graditeljstva na svijetu. Careva je palača bila sagrađena kao prikladna interpolacija raznih sadržaja luksuzne vile - ljetnikovca u shemu rimskog
vojničkog logora (castruma), podijeljenog na četiri dijela dvjema glavnim
ulicama. Južni dio palače bio je u toj shemi predviđen za cara, njegov
stan i odgovarajući državni i vjerski ceremonijal, a sjeverni dio za
carsku stražu - vojsku, poslugu, za spremišta i sl.
Palača je pravokutna građevina (oko 215 x 180 m) sa četiri velike kule
na uglovima, četirima vratima na svakoj strani i po četiri manje kule
na zidovima. Donji dio zidina bez ikakvih je otvora, a gornji je kat
rastvoren monumentalnim trijemom na jugu i hodnicima s velikim lučnim
prozorima na ostalim trima stranama. Tijekom stoljeća stanovnici palače,
a potom i građani Splita adaptirali su te prostore za svoje potrebe,
pa su tako i zgrade u unutrašnjosti i vanjski zidovi s kulama
uvelike promijenili prvotni izgled.

Salona: Vjeruje se da je još u 4. stoljeću prije Krista ovdje osnovan grad,
koji je bio pod jakim utjecajem grčkih kolonija, ali tek dolaskom
Rimljana u prvom stoljeću grad se razvija i širi. Postaje značajna
luka, političko, vojno i trgovačko središte. Grade se hramovi, terme,
forum, amfiteatar, trgovi, skladišta, javne i stambene zgrade. Grad
u sukobu između Cezara i Pompeja staje na stranu Cezara, koji pobjeđuje
u ratu. On ga u znak zahvalnosti promiče u koloniju - "Colonia Martia Julia Salona".
Salona je važno središte koje privlači mnoge da ovamo
dođu i nađu svoje mjesto pod suncem. Tako je jedan od
njih i Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan, sam rimski imperator.
Kažu za njega da potječe iz patricijske obitelji iz ovih krajeva. On pred kraj svog života poželi sagraditi sebi palaču i odredi da
to bude na poluotoku pored Salone u prirodnom zaljevu koji gleda na
jug. Kažu još i to kako je car bolovao od reume, a kako su tu postojali
i izvori sumporne vode, blagotovorni za carske mu kosti, naredba je
donešena: "Sagradite mi palaču!". Tako je počela povijest Splita.
Grad Solin odigrao je važnu ulogu u hrvatskoj povijesti kao krunidbeni
grad hrvatskih vladara. O njegovoj važnosti svjedoče i brojni spomenici
iz tog vremena kao što su Šuplja crkva, gradina, rizinice i nalazi na
Gospinom otoku, gdje su u iskapanjima pokraj današnje solinske župne crkve
otkriveni temelji crkava iz 10. stoljeća, te grob kraljice Jelene.

Stobreč je naselje na poluotoku istočno od Splita. Nalazi se na mjestu antičkog naselja Epetiona, nedaleko od ušća rijeke Žrnovnice u more. Udaljen je samo 7 km od Dioklecijanove palače i sastavni je dio Splita.
Okružen otocima Bračem, Šoltom i planinom Mosor, omogućava gostu odlazak na izlete. Veliki broj ugostiteljskih objekata pruža bogat izbor tradicionalne dalmatinske hrane i pića. Tijekom Ijeta možete uživati u kupanju na plažama koje su smještene oko samog mjesta. Kulturni program sastoji se od organizacije pučkih fešta u samom mjestu i bogatim programom Splitskog Ijeta. Prostor današnjeg kampa nasipanjem mora na delti Žrnovnice.

Klis je u 9. st. bio sjedište hrvatskih knezova i kraljeva Trpimirovića.
Zbog svoga istaknutoga položaja dugo vremena je predstavljao teško osvojivu utvrdu. Srednjovjekovni Klis bio je sjedište uskoka, hrvatskih boraca protiv turske i mletačke najezde.
Njegovim osvajanjem 1537. godine, Turci su uspjeli doći i zauzeti Solin te prodirati kroz Kaštela na južnim obroncima Kozjaka, ali nikada nisu uspjeli zauzeti Split. Turci ga utvrđuju i grade džamiju s minaretom. Preostali kliški uskoci, nakon pada tvrđave, preselili su se u Senj (senjski uskoci).
Klis je kratkotrajno oslobođen 1596., a konačno 1648, za trajanja Kandijskog rata, kada ga osvajaju Mlečani. U naselju se nalazi stara turska česma.

Trogir: Gradić koji na svakom koraku ima neku svoju priču, ima šta za reći iz svoje jako povijesti od rimskog do današnjeg doba. Smatra se kako je u središnjoj Europi Trogir jedan od najbolje očuvanih romaničko-gotičkih gradova, što ga čini jedinstvenim, a time i posebnim.
Jezgru Trogira čine dvorac i kula okruženi zidinama (UNESCO), a posebnu vrijednost Trogiru daje katedrala sv. Lovre i rad slavnog dalmatinskog majstora iz 13.st., Radovana na portalu katedrale. Okolni dio Trogira čine svakako prekrasna obala, škoj (scoglio tal., greben) razvedena s mnoštvom otoka. Povijesna jezgra grada Trogira jedinstveni je spomenik kulture i stoga je 1997. godine upisana u UNESCO-vu Listu svjetske baštine.

Omiš je osnovan na lijevoj strani rijeke Cetine. Zbog svog jedinstvenog položaja u trokutu
između planine, rijeke i mora poseban na cijeloj obali.
Omiš je nastao kao podgrađe tvrđave Starigrad (Fortica) sagrađene visoko iznad njega na brdu. Zbog neprestane opasnosti s kopna i mora Omiš je već u srednjem
vijeku bio opasan zidinama, pojačanim posebnim utvrdama s istočne, kopnene strane,
a sa sjeverozapadne kulom Peovicom (Mirabella).
Najstariji spomenik u Omišu je crkvica Sv. Petra koja datira iz 10. stoljeća.
U renesansnoj crkvi Sv. Duha (16.st.) nalazi se oltarska pala "Silazak Duha svetoga"
rad Palme Mlađeg, a nedaleko župne crkve, u renesansnoj kući, je Gradski muzej
s arheološkim iskopinama i etnografskim predmetima.